Bio sam u Zagrebu i čekanje mi je išlo na živce. Išao sam kod doktora. I onda su me doktori pitali što mi je, a ja sam im rekao da sam pokupio virozu i čudno sam se osjećao. Ja sam Leon s poteškoćama u razvoju. U kolicima sam. Imam problema, ne mogu hodati zato što ne mogu stati na noge. Ne mogu pisati zbog poteškoća s rukama. Idu mi na živce oni koji si stanu na mjesto za invalide.

Kakav je moj svijet? Idem u školu, imam terapije. Radnu terapiju, pomoć u učenju i fizikalnu terapiju. Dolazi mi Nikola. On je fizioterapeut. Ana vodi radnu terapiju, a pomoć u učenju je Petra. Imam asistenta u nastavi, Marinu, Ivu i Andreu. U slobodno vrijeme se igram, crtam, gledam TV. Kako izgleda moj dan? Kada se razbudim gledam TV, pogotovo vikendom. Onda se idem obući, oprati zube, jesti. Tada se idem igrati pa opet malo gledam TV. Malo i učim, pišem zadaće koje mi učiteljice zadaju. Iz njemačkog i hrvatskog jezika. Najdraža mi je geografija.

Kakav svijet želim? Želio bih da ne moram u školu. Želim jesti puno pizze. Želio bih i novi auto i nova kolica. Kada dođe lijepo vrijeme jedva čekam da se prošećem zato jer mi je taxi skup. Htio bih da izraste puno maslina umjesto krastavaca i da ne bude u mom vrtu kelja. Volio bih puno ajvara i puno zelene salate. Svaki dan za ručak bi jeo krumpire, šnicle, kobasice i to bijele, špagete, senf…

Ja volim biti sam. Volim da mi nitko ne smeta. Volim slušati Hladno pivo, Balaševića, Gibonnija, Ninu Badrić i Kemala Montena, Bijelo dugme, Olivera Dragojevića. Volim i Depeche Mode.

Volio bih svijet bez puno briga i problema. Da pustim mozak na pašu. Trenutno je moja najveća briga to što mi se ne da čitati.

Volim gledati A je to, Traktor Crvenko, Vlak Tomica i prijatelji, Rory, Jurić…

Da mogu cijelo vrijeme bih spavao.