async defer crossorigin="anonymous"

Slika U srijedu, 12.06.2013., održali smo šestu radionicu s učenicima SŠ „Ivan Švear“. Ovom radionicom službeno smo završili prvi dio projekta „Volontiranje – karta za bogatiju budućnost lokalne zajednice“ kojem su financijsku podršku dali Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva i Regionalna zaklada za lokalni razvoj ZAMAH.

Radionicu smo započeli igrom balonom. Cilj igre je bio stvaranje opuštenog ozračja i vesele atmosfere. Voditeljica Ivana balon je bacila u zrak te ga je bilo potrebno zadržati u zraku po njenim uputama: desnim stopalom, lijevim ramenom, čelom, nosom i sl.

{mosimage} Na prijašnjim radionicama učenici su se kroz upoznali kroz razne igre. Sada je bio red da vidimo kako će jedni druge nacrtati. Voditeljice su učenicima podijelile papire u boji te ih uputile da na vrh papira napišu svoje ime i zamole učenika do sebe da im taj papir zalijepi na leđa. Učenici su se kretali po učionici u ritmu glazbe, kada je glazba prestala crtali su po leđima onoga koji im je bio najbliže. I tako nekoliko puta što je rezultiralo vrlo zanimljivim crtežima i mnoštvom smijeha.

Na drugoj radionici učenici su ispunjavali upitnik koji sadržava šest izjava o volontiranju s kojima su se mogli složiti ili ne, ovisno o njihovim stavovima. Isti upitnik učenici su ispunjavali na ovoj radionici. Cilj ponovnog ispunjavanja upitnika je da vidimo jesu li se stavovi o volontiranju promijenili nakon provedenih radionica.

{mosimage} Slijedila je dramatizacija. Učenici su se podijelili u dvije grupe. Svaka grupa dobila je zadatak osmisliti jednu problemsku situaciju vezanu uz djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom te rješenje te situacije. Situaciju i njeno rješenje potrebno je odglumiti. Prva grupa osmislila je situaciju u kojoj osobi s invaliditetom poteškoće u njenom kretanju stvaraju stepenice. Rješenje situacije je izgradnja lifta, rampe za osobe s invaliditetom ili pomoć osobi na način da je se prenese preko prepreke što su učenici i odglumili. Druga grupa osmislila je situaciju u kojoj slijepa osoba prelazi preko pješačkog prijelaza, svi je guraju i nitko joj ne želi pomoći, a grupica ljudi sa strane šapuće izjave poput „Jadna ona, ne može ni zebru prijeći!“, „Ne bi bila u njenoj koži, grozno je biti slijep!“ i sl. Rješenje situacije je pružanje pomoći slijepoj osobi na način da joj se pristupi i ponudi pomoć u prelaženju pješačkog prijelaza.

Učenici su ostali u grupama kako su se podijelili za dramatizaciju. Svaka grupa dobila je dva papira, jedan da napišu što im se na radionicama svidjelo, što je bilo dobro, a drugi da napišu što im se nije svidjelo te što bi trebalo poboljšati. Učenici su kao dobre strane istaknuli zabavu, nova saznanja, zabavne i kreativne igre, upoznavanje, naučili su kako slušati jedni druge. Kao loše strane istaknuli su da je bilo premalo radionica (po njihovom mišljenju radionice su trebale biti dva puta mjesečno), neredoviti dolasci učenika na radionice, radionice su trebale trajati duže od dva školska sata. Prijedlozi za poboljšanje su bolja informiranost o održavanju radionica, više informacija o djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom (npr. o vrstama teškoća i invaliditeta) te da se grupe održavaju češće.

{mosimage} Zajedničkom pjesmom obilježili smo kraj našeg druženja, barem što se škole tiče. Pjesmu smo napisali na pomalo neobičan način. Jedna učenica napisala je prva dva stiha te prekrila prvi tako da je samo jedan stih ostao vidljiv. Papir je poslala učenici do sebe koja je napisala novi stih i prethodni sakrila i tako redom. Svaki učenik napisao je jedan stih ne vidjevši ono što su drugi prije njega napisali već samo onaj posljednji stih. Kada smo pjesmu pročitali naglas njen sadržaj izazvao je pravi smijeh.

Na kraju grupnog druženja razgovarali smo o tome što je tko dobio tijekom sudjelovanja na radionicama, jesu li se ispunila očekivanja učenika s obzirom na ona koja su imali na samom početku. Učenici su izrazili zadovoljstvo održanim radionicama i naveli kako su im se ispunila očekivanja koja su imali na prvoj radionici.

Učenici će se u srpnju uključiti u aktivnosti Udruge – igraonicu i kreativnu radionicu te na taj način raditi s djecom s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, članovima udruge „Mali princ“.