Tri andjelaObitelj Herendić broji troje malene dječice, blizance s posebnim potrebama, jedan mališan ima cerebralnu paralizu, ostali klinci svoj set raznih dijagnoza.

Gospođa Sandra ostala je bez supruga, a klinci bez tate. Ono što im je ostalo je hrpa dugova, minusa na karticama i tisuće kuna kredita mjesečno. Udovica je nezaposlena, a niti ne može raditi s troje invalidne djece bez valjane rodbinske potpore.

A u Lijepoj našoj zakon o socijalnoj skrbi ne priznaje postojanje obitelji u kojima ima više djece s posebnim potrebama. Ako se to dogodi, zakonska prava može ostvariti samo jedno dijete, dok ostala za institucije ne postoje!

Ukoliko želite pomoći obitelji Herendić možete uplatiti prilog račun:

3234991643 - Zagrebačka banka

Sandra Herendić
Garčinska 2a
Zagreb

Za one koji ne znaju, Sandra Herendić je bila predsjednica i osnivateljica udruge BETA – Udruga osoba s problemima neplodnosti.

{mosimage}Danas u Lijepoj našoj imati tri predivna anđelčića koja trebaju vašu posebnu skrb, pažnju i ljubav, uz to biti nezaposlena samohrana majka je nešto prestrašno. Pogotovo stoga što društvo umjesto da pomogne ono se ni ne osvrne. Stoga ljudi olovke, penkala, tipkovnice i mikrofone u ruke i načinite neku lijepu gestu i pomozite onima kojima je to potrebno. Niti jedna kuna nije uzalud utrošena kada pogledate slike tri mala anđela koja se smiju svakom novom danu.

Pogledajte ovaj video da vidite samo dio toga s čime se gospođa Sandra susreće u svom životu: http://www.rtl.hr/vijesti/prikaz/16236/

U nastavku pročitajte tekst objavljen na blogu http://bloodeeleeshte.blog.hr dana 23.05.2008. godine:

Pomozite

Nisam htio nastavljati s bolnom trakavicom oko smrti svojeg prijatelja, ako baš nije nužno. To kako se osobno nositi s tim je jedna priča, no kako stoje sve posljedice jednog odlaska i budućnost onih najslabijih, jedna je sasvim druga priča. I čemu čije babe koje brašno služe blogovi (osim za ego-tripiranje), ako ne i radi apela. Da se ponekad i privatiziraju za valjani razlog i u situacijama kada bi Netko, Javnost, tko god izvan jednog intimnog kruga, možda mogao ljudski pomoći.

Jer situacija nije ni najmanje sjajna (nit' želim ovdje iznositi sve ili najnovije detalje...)

Najbitnije je da su ovo troje malene dječice, blizanaca s posebnim potrebama (moje kumče npr. ima cerebralnu paralizu, ostali klinci svoj set raznih dijagnoza), ostali bez tate

I ne samo to. Ostala je hrpa dugova, minusa na karticama i tisuće kuna kredita mjesečno, a udovica se, koja je i sama nezaposlena niti može raditi s troje invalidne djece na grbači bez valjane rodbinske potpore - do jeseni ne može nadati niti mirovini.

Svi mi mislimo da ćemo trajati (dugo)vječno i da nam se, pogotovo nekim muškarcima u njihovim bedastim hobijima ništa dramatično ne bi trebalo dogoditi, no život je pasji sin. Planiramo desetljeća, a onda se ona naglo skrate u kobnu sekundu, u onu zaustavljenu misao u zraku o kojoj zna pričati dežurni Hungar Igi.
Ostala je i neisplaćena kuća, auto, ali i cijela jedna još neispisana dječja životna priča i budućnost... trebam li dalje?

Ako i koliko god netko misli da može pomoći, stavljam ovdje tekući račun udovice, koji je ionako morala otvoriti da može koristiti ono malo invalidskih i inih naknada, obzirom da je onaj objavljen u prijašnjem postu, blokiran zbog smrti nositelja računa. Jer, iako se novac može još kratko vrijeme stavljati na isti (nije izgubljen, ako je netko pomogao), neće se moći podizati, i to kad ne bi bio u minusima našim svagdanjima, kao što jest, pa je minus ionako progutao sve iznose.

A sve procedure, uključujući i najbanalniju zakonsku pomoć, u ovoj državi traju i traju. Dok život i obveze melju. Banke i sve ostale vjerovnike ne zanimaju detalji, niti tugujuća rodbina, koliko god mala i u ovom slučaju, oskudna, bila. I ovih dana sam shvatio da se život i smrt svode na beskonačnu papirologiju koja nas čeka i s onu stranu jarka.

Sandra Herendić
Garčinska 2a
Zagreb


tekući račun: Zagrebačka banka - 3234991643


Općenito, sama industrija smrti je fascinantna. Niti ne znaš da postoji i u kojem opsegu, dok je i sam ne zatrebaš. Sprovodi su doslovce lukrativan posao, a cijena banalnog oglasa o smrti ili posljednjeg pozdrava u novinama, veličine nokta na palcu, ista je kao da se radi o komercijalnoj reklami. A znaju i iskorištavaju činjenicu da će ljudi uvijek oglastiti, jer "takav je običaj". Dapače, vidim neki dan u Večernjem oglas koji su sami oni stavili u rubriku osmrtnica, s tekstom kako umirovljenicima nude 10 % popusta za sve vrste osmrtničkih oglasa. Morbid bastards.
Da ne velim da su i svi u toj industriji sigurni u stalni priljev mušterija, bile one redovne ili preko reda. Statistike su neumoljive, a mi sami se često i guramo u iste.

Do sretnije izlike za pisanje....