Ja sam Juraj Pavković i imam 20 godina. Rođen sam onoga ljeta kada je originalna postava Vatrenih u Domovinu donijela broncu. U tadašnjem povijesnom trenutku bio sam premali da to doživim, a i pri rođenju sam dobio izljev krvi u mozak koje za posljedicu ima moj invaliditet. Unatoč tome, nogomet mi je od najranije mladosti bio izlaz, u njemu sam akumulirao i naučio većinu osjećaja. San mi je bio da vidim moju i Domovinu svih nas na tronu, baš u mojem najdražem i svima nama posebnom sportu – nogometu.

Prvo veliko razočaranje doživio sam na kraju drugog razreda osnovne škole, u lipnju 2008. godine kada je u tijeku bilo Europsko nogometno prvenstvo u Austriji i Švicarskoj. Naša izabrana vrsta je bila smještena u skupinu s domaćinom Austrijom te Njemačkom i Poljskom. U teškoj utakmici, izabranici Slavena Bilića su pogotkom Luke Modrića svladali domaćine. I dok je većina hrvatskog navijačkog puka sanjala o reprizi, mladi i neafirmirani Vatreni predvođeni iskusnim kapetanom Nikom Kovačem i izbornikom Slavenom Bilićem, spremali su se za Njemačku. Sjećam se sebe da sam se prije te utakmice probudio tresući se od panike, zato što je to Njemačka i zato što je to utakmica s kojom se prolazi skupina. Vatreni su krenuli taktički pametno. U teškom borbenom prvom poluvremenu, ništa nije slutilo na ono što će se dogoditi, dok nije došao ubačaj Danijela Pranjića i pogodak Darija Srne. U drugom poluvremenu, Vatreni su kontrolirali utakmicu, a ta dominacija je okrunjena pogotkom Ivice Olića za hrvatskih 2-0. Nakon toga, u Domovini je zavladalo navijačko ludilo i spremala se invazija na Beč.

Ali utakmica s Turskom, bila je teška i borbena, a onda je došla 18. minuta i nabačaj Luke Modrića na glavu Ivana Klasnića i delirij u Domovini. No, sve do ovoga ljeta mi je pred očima bila slika turskog igrača kako utišava naše navijače i slika naših momaka kada idu pucat penale kao da idu na streljanje. Danas kada razmišljam o tome, svjestan sam da smo morali proći to iskustvo da bi nam se vratilo kod Rakitićevih penala 10 godina kasnije.

Vatreni srebrni su u kvalifikacije za ovo svjetsko prvenstvo u Rusiji krenuli dobro, pobjedom protiv Finske, 1-0 golom Mandže i u gotovo prijateljskoj atmosferi 6-0 na gostovanju na Kosovu.

Ali onda je došao 6. mjesec i gostovanje na Islandu. Vatreni su bili izmoreni od teških sezona u klubovima i nažalost na otoku smo izgubili od neugodnog domaćina pogotkom u sudačkoj nadoknadi iz kornera u utakmici takvog tipa za koji mi nogometni stručnjaci kažemo da je najpoštenije da završi 0-0. Nakon tog poraza Vatreni su u nastavku kvalifikacija imali imperativ osvojiti 6 bodova iz dvije utakmice protiv Kosova i Turske. Iako nam se Kosovo činilo jakim protivnikom, nakon drame od dva dana koja je više nalikovala na meč Gorana u Wimbeldonu, pogotkom  svima nam dragog Sergia Ramosa iz Donjeg Miholjca, poznatijeg kao Domagoja Vide, ipak smo dobili Kosovo. Ali onda nekoliko dana poslije uslijedio je šok. U negledivoj prezentaciji naših momaka za koju nisu bili odgovorni igrači nego manjak trenerskog rukopisa, izgubili smo od Turske. I onda ta čudesna noć. Izvršni odbor HNS-a smjenjuje izbornika Čačića i na klupu dolazi ON, došao je tiho i ušao u legendu – Zlatko Dalić. Izbjeglica iz Bosne, rodio se u Livnu, igrao u Hajduku, bio sportski direktor NK Varaždina i na kraju „srebrni izbornik“. U 48 sati napravio je  skoro nemoguće. Grupu inače vrhunskih igrača trebalo je uvjeriti kako se iz gostovanja u Kijevu mogu vratiti s pobjedom koja nam je donosila dodatne kvalifikacije. Od prve minute vidjelo se da Zlatko ima viziju. U prvom poluvremenu naši su izgledali nervozno, a to se može i razumjeti obzirom na značaj utakmice. Ali hvala Bogu ukazao se Andrej Kramarić, naš dragi Krama, koji zabija dva pogotka Ukrajini koja će, kasnije će se ispostaviti, biti jedna dodatna motivacija našima u Rusiji.

Kuglice su nam donijele europskog prvaka iz 2016. Grčku. U te dvije utakmice smo krenuli sa puno straha jer smo se bojali da nam Grčka doma na Maksimiru ne parkira autobus, a onda nas na domaćem terenu dobiju na atmosferu. U veličanstvenoj atmosferi Maksimirskih tribina koje su, kasnije će se pokazati, odvele Vatrene na srebrno prvenstvo, pala je Grčka. Ne treba zaboraviti da je penal izborio nesuđeni srebrni Kalinić. 4-1 se činilo kao osiguranje prvenstva, ali mi nogometni stručnjaci smo se pribojavali Grčke. U jednoj kontroliranoj taktički smirenoj utakmici, srebrni izbornik Dalić pokazao je naznake onoga što će za par mjeseci oduševiti cijelu naciju.

Kuglice nekoliko dana prije početka prosinca, srebrne Vatrene su smjestili u skupinu s Nigerijom, Argentinom i Islandom. U povijesti će ostati zapamćeno da je Argentinu donio Vatrenima najveći nogometaš Maradona. U mjesecima koji su uslijedili imponirala je mirnoća srebrnog izbornika Dalića, koji je unatoč tome što igre nisu pokazivale što će se dogoditi, nije gubio vjeru u Vatrene. Legendarni 16. lipnja kada smo u jednoj veličanstvenoj atmosferi ruskih tribina, pogotkom Mandže u 32 . minuti, odnosno penalom Luke u 70. minuti savladali Nigeriju. Nekoliko dana kasnije, Vatrene je čekao tadašnji doprvak svijeta, Argentina, predvođena vjerojatno jednim od najvećih igrača današnjice, Leom Messijem. Izbornik Dalić prije Argentine je i dalje slao imponirajuće poruke, ali ništa nije dalo naslutiti onu veličanstvenu Rusku noć. Uvođenjem Marcela Brozovića, Dalić je pokušao, i na kraju hvala dragom Bogu i uspio, neutralizirati Messija. U prvom poluvremenu Vatreni su bili malo povučeniji i Argentina je u nekoliko navrata ozbiljnije zaprijetila, ali u drugom dijelu je slijedila vatrena rapsodija. Nakon dobivenog duela u skoku Mandžukića, ukazalo se veliko srce Imotske krajine, Ante Rebić. Ante je ispratio do kraja argentinskog golmana i prekrasnim volejem zabio za vatrenih 1-0. Uslijedilo je nekoliko minuta straha i strepnje jer se Argentina grčevito borila za kakve-takve šanse za prolaz. Ali onda se ukazao Luka Modrić, srića babina zabila je prekrasan gol i odvela Vatrene na čudesnih 2-0, a poslije Raketa mirno zabija za maestralnih 3-0. Hrvatska je prvi puta nakon 20 godina prošla skupinu!

U utakmici s Danskom, odmah na početku, šok, ubacivanje, Danska vodi 1-0. Ali Dalićeva momčad pokazuje ono što će ih krasiti na putu do srebra – karakter! Mandžukić na asistenciju Šime Vrsaljka izjednačuje na 1-1. Do kraja prvog poluvremena Vatreni su imali terensku dominaciju, ali ju nisu uspjeli okruniti pogotkom. U drugom poluvremenu nismo izgledali tako dobro, dovukli smo se do produžetaka. Argentinac pokazuje na bijelu točku, Luka promašuje penal, golman mu hvata živu loptu. I onda idemo u lutriju penala. Ostat će u povijesti zapisana Lukina rečenica: „Cijelo sam jutro gledao kako golman brani penale, neću više nikada“!

7. srpnja 2018. Hrvatska igra s domaćinom, Rusijom. U 31. minuti, nakon greške naše sredine Rusija vodi 1-0. I dok je domaćin slavio, naši srebrni junaci su vjerovali u preokret, koji se dogodio u 40. minuti, Mandžukić daje loptu na Kramu koji zabija. Nakon toga u drugom poluvremenu, opsada domaćinovog gola ne daje rezultate, pa Vatreni srebrni opet moraju u produžetke. A onda se ukazao Sergio Ramos iz Donjeg Miholjca koji krasnim golom tada se činilo, donosi Vatrenima pobjedu.

Ali prema starom hrvatskom običaju, ni ovaj puta nismo mogli bez drame, pa smo opet otišli u lutriju penala. Šuba ponovno brani. Nakon toga lopti prilazi Marcelo Brozović, koji smirenim udarcem u gornji kut, donosi Hrvatskoj prednost od 2-1. Nakon toga Ruski igrač zabija gol, nakon čega za Hrvatsku lopti prilazi Mateo Kovačić. Kada je Mateo prišao lopti, vidjelo se na njemu da je nesiguran. Tako je nažalost i završilo. Nakon toga lopti prilazi Ruski igrač koji je u 115 minuti zabio za 2-2. Još se jednom potvrdilo pravilo da igrač koji zabije gol u regularnom vremenu tijekom igre, ne zabija penal. Nakon ruskog promašenog penala, lopti prilazi Luka „srića babina“ Modrić. Nakon odbijanja i puno predomišljanja lopta je poslušala najboljeg igrača svjetskog prvenstva. Na kraju lopti prilazi Ivan Raketa Rakitić koji ponovno smireno posprema i baca Domovinu u trans, a domaćina šalje utučenog kućama.

Još moram spomenuti jednog čovjeka, meni dragog, Slavena Bilića, koji je na ovom prvenstvu bio komentator na jednoj engleskoj televiziji. Nakon Raketinog pogotka, njegovi sukomentatori su ga zadirkivali da otpjeva britansku navijačku uspješnicu koja u prijevodu na naš jezik znači „Vraća se kući“, a pritom se misli na pokal pobjednika svjetskog prvenstva. Ali dragi naš Nane se odupro tome i otišao na tribine Moskovskog stadiona bodriti Vatrene do kraja prvenstva.

Engleska – Hrvatska 11. srpnja 2018., polufinale svjetskog prvenstva. Opet šok. Engleska nakon prekršaja Luke i prekrasno izvedenog slobodnjaka vodi 1-0. Naši djeluju poput razbijene vojske, noge su im teške, dodavanja ne idu kako bi trebalo, a ja u sebi priželjkujem samo da turski sudac označi kraj prvog poluvremena što prije.

Izbornik Dalić će kasnije priznati da je srebrnim Vatrenima rekao „Momci nastavite s pas-igrom, bolji smo, samo mirno“. Vatreni su ga i poslušali i hvala Bogu došla je i ta 68. minuta. Šimin ubačaj i gol našeg dragog Perišića u stilu Mirka Cro Copa. Nakon toga Vatreni u potpunosti kontroliraju utakmicu, i Lukine i Raketine dugačke lopte po zemlji će ostat legendarne. I onda opet prema starom možemo reći hrvatsko-ruskom običaju, Vatreni srebrni otišli su u produžetke. A onda Pivarićev ubačaj, nespretno ispucavanje engleskog braniča na glavu Perišića koji u skoku produžuje loptu na glavu Super Marija Mandžukića Mandže koji baca Domovinu doslovno u potres. Vatreni su do kraja smireno kontrolirali utakmicu i na taj način ispisali povijest hrvatskog nogometa i ušli u finale gdje nas je čekala Francuska.

Unatoč tome što su Vatreni bili bolji i kontrolirali posjed, ipak nedostatak fizičke snage nakon 180 minuta i jedne utakmice više učinilo svoje. O jedanaestercu nema se što puno govoriti, osim da je jedanaesterac bio, ali s obzirom na važnost utakmice se to inače ne sudi.

Ostaje nam samo vjerovati da je Argentinski sudac htio sve dobro učiniti, kako bi ga nogometna povijest pamtila kao dobrog sudca te najsvečanije nogometne utakmice. Ali na njegovu i našu žalost, povijest ga neće tako pamtiti.

Još jedanput bravo Vatreni, naklon do poda majstori, učinili ste cijelu Domovinu ponosnom!