Šesti tjedan je iza nas i nastavljamo s direktnim radom s članovima u sklopu aktivnosti  „Slobodno vrijeme uz organiziranu podršku“. Aktivnost je dio projekta „I ja imam svoje ja: pravo djece na integraciju i aktivno sudjelovanje u društvenoj zajednici – II. faza“  financiranog od strane Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku. Ovaj tjedan učili smo o cvijeću i recikliranju, brizi o sebi te o pozitivnim životnim vrijednostima.

Tjedan smo započeli odlaskom u cvjećarnicu gdje smo doznali sve o cvijeću. Cvjećarka nam je pokazala koje su najprodavanije vrste cvijeća, u kojim prilika kupujemo cvijeće, kome poklanjamo koju boju ruže( crvena-znak ljubavi, bijela-prijateljstvo i vjernost…), koje su proljetnice izašle iz lukovica, kako izgleda umjetno cvijeće i od čega se radi, kako nastaje buket te kako isplesti vijenac od pruća. Ovo zadnje su članovi sa zanimanjem pratili i rekli da će to probati napraviti sami kod kuće. Članovi su svim osjetilima uživali u cvijeću koje ih je okruživalo. Dirali su ga, mirisali i gledali. Primjetili su da neke vrste cvijeća mirišu, a neke ne te su postavljali pitanja o lončanicama koje su vidjeli u cvjećarnici i o buketima sušenog cvijeća. Cvjećarka im je odgovarala na sva postavljena pitanja, a oni su komentirali koje im se cvijeće sviđa više, a koje manje te što bi poklonili mamama, a što sestrama izražavajući tako svoje mišljenje. Cvjećarka je bila oduševljena zainteresiranošću članova te je ponudila suradnju sa Udrugom u realizaciji kreativnog izričaja. U nastavku smo zasadili cvijeće u žardinjere ispred prostorija Udruge i napravili smo kamenjar. Prepustila sam članovima dogovor o tome gdje će koji cvijet posaditi te kako će izgledati kamenjar. Članovi su pokazali iznimnu spretnost u usvajanju novih vještina od samog organiziranja posla( tko će kopati, tko zalijevati, tko donositi zemlju…) do konačne realizacije. S ponosom, puni samopouzdanja, pozirali su pokraj posađenog cvijeća pokazujući da mogu biti itekako aktivni članovi društva kad su složni.

   

   

U utorak smo posjetili frizerski salon i odlučili promjeniti postojeće frizure. Vlasnica salona nam je na slikama ponudila razne verzije frizura, a mi smo se nad nekima divili, a nad nekima i ne baš. No, kako se o ukusima ne raspravlja, frizerka je ipak slušala želje članova te ih ošišala točno po njihovim uputama. Poslije šišanja smo pogledali čemu služe sve te bočice u salonu i članovi su frizerku zasuli pitanjima: Zašto koristimo gel? Koliko puta preporučate prati kosu tjedno? Hoće li se isprati šljokice s kose kad ju operemo? Zašto stavljamo regenerator? Koje šampone preporučujete? Što stavljati na kosu da bolje raste? Frizerka je spremno i strpljivo odgovarala na sva pitanja, a članovi su bili ponosni na to kako su se sjetili postaviti tako zanimljiva pitanja koja njima koriste u svakodnevnoj brizi o zdravlju kose i vlasišta. Isprobavši sve ponuđeno, sretni s novim frizurama, napustili smo salon i uputili se u drogeriju upoznati se sa ostalim preparatima bitnim za održavanje osobne higijene. Po ulasku u drogeriju, dočekao nas je val mirisa parfema. Članovi nisu bili sigurni za što služe bočice izvan kutije pa sam im objasnila da su to testeri i da te bočice možemo koristit za isprobavanja parfema, Nisam ni dovršila rečenicu, a već su testeri, najprivlačniji oku, bili u akciji! Isprobali smo dva tri testera i donijeli zajedničku odluku o najboljem parfemu. Šetajući trgovinom uočili smo razne bočice, kutijice i vrećice. Sve što ih je zanimalo o proizvodu pročitali su otraga na deklaraciji i razmjenjujući mišljenja došli do zaključaka koji proizvod im treba, a koji ne. Članovi su mi pokazali koje proizvode oni svakodnevno koriste i zašto im se baš ti proizvodi sviđaju.Razgovarajući, razvijali su vještinu komunikacije te na kraju donijeli odluku o tome koji proizvod bi kupili, a koji ne izražavajući tako svoje mišljenje.

   

       

Srijeda je bila lijep i sunčan dan! Započeli smo druženje igrama na otvorenom te zagrijali mišiće odbojkom, badmintonom, preskakanjem užeta…Poslije toga je slijedila dinamična radionica o pozitivnim ljudskim vrijednostima koju je vodila Maja Romanić, socijalni pedagog. O radionici već postoji članak na našoj web stranici pa ga možete pročitati.

Četvrtak smo rezervirali za uočavanje nepravilnog odnosa prema prirodi navodeći primjere iz svakodnevnog života. Članovi su pričali o negativni primjerima iz lokalne zajednice te su govorili na koji način bi to oni napravili da se okoliš ne zagađuje. Razgovor je potekao od toga gdje bacamo ostatke očišćenog voća i povrća te zašto je bitno da se reciklira sve ono što se može reciklirati. Pogledali smo edukativni animirani film redatelja Davora Rogića pod nazivom “Eko priča za male i velike”, promo film u produkciji Ureda za ekologiju grada Zagreba. Članovi su pozorno pogledali film pa smo o njemu razgovarali i razmjenjivali mišljenja. Članovi su došli do zaključka da je jako dobro reciklirati staklo, plastiku, papir i metalni otpad, a ostatke povrća i voća odlagati u kompostere. Poslije toga smo pogledali još tri videa u kojima se prikazuje kreativno recikliranje plastičnih boca i papira. To je izazvalo oduševljenje članova kada su shvatili da od ničega mogu napraviti nešto pa su odmah nakon odgledanih videa odlučili napraviti cvjetove od papira. Cvjetovi pravi neka cvjetaju u travi i tako nam uljepšaju okoliš i proizvode kisik. Ovom aktivnošću članovi su osvijestili koliko sami mogu pridonijeti očuvanju okoliša i kako mogu biti korisni u svojoj lokalnoj zajednici. Drugim riječima “…kad se male ruke slože, sve se može, sve se može…”.

   

Marijana Gazić