Bližnji, to je svatko od nas! Često prolazimo ulicom, a da i ne primijetimo ljude koji nas okružuju. Što nas je više to smo mi udaljeniji jedni od drugih. No, ne mora to biti tako. Danas pružamo pomoć, a već sutra je možemo primiti. Život nam piše svakojake romane. No, čak da mi i život prođe u davanju sebe drugima u vrtlogu vremena, u tom kolu sreće uvijek ću više primiti nego što mogu dati. Dobrovoljno ulaganje vlastitog vremena, znanja ili vještina ima iznenađujuće prednosti. Prije svega, upoznavajući nove ljude niz je mogućnosti da pronađemo prijatelje i tek nova poznanstva pretvorimo u iskrena prijateljstva.

Dok smo tako okruženi ljudima oko sebe jednakih ili istih interesa stvaramo pozitivne poglede i osjećamo se bolji sami sa sobom. Dobivamo mogućnost razvijanja raznih vještina.

Volontirati se može na razne načine, a volontiranje uključuje darivanje svog vremena za dobrobit druge osobe ili za opću dobrobit, a da pritom ne tražimo novčanu nagradu ili drugu imovinsku korist.

Nije volonterski rad uvijek lagan. Ponekad je teško uza sve obaveze pronaći vremena za dodatne aktivnosti od kojih naizgled nema koristi. No, tada je dovoljan samo jedan smiješak osobe kojoj je tvoja prisutnost donijela dobro i već smo sigurni da nema tih novaca koji mogu donijeti tu korist i toplinu. A jesmo li u mogućnosti donositi dobro? To je moguće prije svega ako možemo gledati dobro u drugome. Zanemariti mane i priznati vrline drugoga (bližnjega), prihvatiti i sebe kao takvoga. Pružiti ruku starici na semaforu, nasmijati se prolazniku, podijeliti užinu sa cimerom u sobi, porazgovarati se s usamljenim susjedom i pomoći mu donijeti drva u kuću… Sa blagošću pristupiti svakoj osobi. I stoga se pitam kakav bi to bio dan da se ne pomogne bližnjem? Kakav bi to bio svijet kada bi jedni drugima činili samo dobro?

I.Č., volonterka udruge "Mali princ"