A kako je to izgledalo iz perspektive sudionika edukativnih radionica, možete pročitati u nastavku:

Radionice su održane u toploj i ugodnoj atmosferi, uz veliki odaziv roditelja što pokazuje sve veću svjesnost o problemima osoba s invaliditetom i pozitivne pokazatelje za daljnji rad Udruge. Također, radionice su izazvale velike emocije i puno pozitivne energije. Na početku svake od radionica roditelji su kratko upoznati s aktivnostima koje Udruga „Mali princ“ provodi. Osobno mislim da će ovakvi i slični projekti u budućnosti doprinijeti poboljšanju  situacije osoba s invaliditetom. Osobno mislim da je jako dobro da su roditelji imali priliku čuti svjedočanstvo osobe s invaliditetom i mislim da bi takvi svjedočanstva trebalo biti što više. Primijetio sam unatoč svom strahu, kako će roditelji reagirati na moje izlaganje, da su u većini reagirali pozitivno i drago mi je da osobe s invaliditetom nisu više izolirani članovi društva koje zajednica odbacuje i uglavnom ih ostavlja na brigu i skrb njihovim obiteljima i da sam i ja, kao osoba s invaliditetom, dobio šansu ispričati svoju priču. Osobno sam zadovoljan provedenim radionicama, ali tu ne treba stati nego treba i dalje senzibilizirati ljude kako bi se počelo što je više moguće pričati o pravima osoba s invaliditetom. Sve osobe s invaliditetom mogu biti najnormalniji članovi svojih zajednica u kojima ih se ne izolira nego im se daje mogućnost da istaknu svoje talente. Bez obzira o kakvoj se teškoći radi, svaka osoba s invaliditetom ima neko svoje zanimanje gdje se baš ona našla i gdje se baš ona osjeća najbolje, a nego kako bi drugačije i bilo. Svi smo mi jednaki ako nam se pruži adekvatna mogućnost da ispoljimo ono najbolje od sebe.