Prigodna pjesmica naše volonterke Maje:

oBUČAvanje

Jednog dana, negdje sredinom listopada, dvoje nestašnih buča, Obuča i Bučan, morali su poslije nastave ostati sami u bučionici jer su za vrijeme nastave stalno vikali, slušali pjesme slavne Severine Bučković i tako ometali ostale bučenike. Dok su se oni svađali i međusobno krivili zbog kazne, njihova učiteljica Bučiteljica ušla je u bučionicu i pitala ih koji je razlog tom njihovom, u zadnje vrijeme, jako čudnom ponašanju. Isprva su oboje šutjeli, a onda je Obuča, koja je svoj nadimak dobila zato što nikad nije znala kad treba pisati č a kad ć u riječi, tužno počela:

Ja buća sam okrugla
Rugaju mi se iza ugla
Ah, kad če taj dan doči
Kad ču ponosno pokazivat' se moči?

Bučan, koji je stalno vikao i bivao previše bučan, nastavio je:

Imamo li mi još neku moć
Osim da smo ukras na vještičju noć
Ah, nije valjda da ljudima samo paše
Raditi od nas blesave lampaše?

Bučiteljica se blago nasmiješila jer joj je laknulo što se ne radi o nečemu ozbiljnijem, a onda je ozbiljno dodala:

Onaj tko se ruga bučinom obliku
Ne zna ništa o njezinom djelu i liku!!
Buča je ljudima jako fina
A i korisna je jer ima puno vitamina!
Može se peći, pohati, pirjati i puniti
Zbog bučinih slastica nitko se neće buniti.
Oni koji ne znaju, nek' nauče
Da najbolje je ulje od buče!
I sad dosta čemera, tuge i jada
Jer uskoro nam počinje – Bučijada!