Mali princ


Danas, 02. travnja, obilježavamo Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Cilj obilježavanja ovog dana je skrenuti pažnju javnosti na svjetski rastući problem autizma te uputiti poruku o važnosti ranog dijanosticiranja i rane intervencije u poremećajima iz autističnog spektra.

Autizam uzrokuje da djeca doživljavaju svijet drugačije nego većina druge djece. Djeci s autizmom teško je razgovarati s drugima i izražavati se riječima. Djeca s autizmom uglavnom se drže za sebe i mnogi se ne mogu sporazumijevati bez posebne pomoći.

Oni mogu regirati na ono što se oko njih događa na neuobičajene načine. Uobičajeni zvukovi mogu često uznemiravati nekoga s autizmom – toliko snažno da će začepiti uši. Dodiri, čak i nježni, mogu im biti nelagodni. Djeca s autizmom često ne mogu ostvariti kontakte koje druga djeca lako čine. Primjerice, kad vam se netko nasmiješi, znate da je ta osoba sretna ili prijateljski raspoložena. Dijete s autizmom ima problema u povezivanju osmijeha sa sretnim raspoloženjem te osobe.

Dijete s autizmom može također imati problema s povezivanjem riječi s njihovim značenjem. Zamislite se kako pokušavate razumjeti što vam mama govori, a da zapravo ne znate što njezine riječi znače. Dvostruko više uznemiruje ako dijete ne može pronaći prave riječi da izrazi ono što osjeća.

Autizam uzrokuje da se djeca ponašaju na neuobičajene načine. Mogu pljeskati rukama, stalno ponavljati jedne te iste riječi, imati ispade burnih raspoloženja ili se igrati samo s određenom igračkom. Većina djece s autizmom ne vole promjene u rutini. Vole uvijek imati isti raspored. Mogu i ustrajati u tome da im igračke ili ostali predmeti uvijek budu poslagani na određeni način i jako se uznemiriti ako ih netko pomakne ili ukloni.

Kad netko ima autizam, njegov ili njezin mozak ima problema odraditi jako važan posao: pronaći smisao u svijetu koji ga okružuje. Svakoga dana vaš mozak objašnjava pokrete, zvukove, mirise i ostale osjete koje doživljavate. Ako vam vaš mozak ne može pomoći da sve te stvari razumijete, imate problema s ponašanjem, govorom, odlaskom u školu i obavljanjem svakodnevnih stvari. Djeca mogu imati blaže oblike autizma i tako imati samo malenih problema u životu,a  mogu biti i jako pogođeni autizmom i onda im treba jako puno pomoći.

Neka djeca s blažim autizmom će kad odrastu biti sposobna samostalno živjeti. Oni s ozbiljnijim problemima uvijek će trebati neku vrstu pomoći. Ali sva djeca s autizmom imat će svjetliju budućnost uz potporu i razumijevanje liječnika, učitelja, roditelja, braće, sestara, i prijatelja.

Facebook podijeli