Osobni asistent u nastavi

30.09.2008

Udruga "Mali princ" započinje s ispitivanjem mogućnosti za uvođenje asistenata u nastavi za djecu s teškoćama u razvoju koja polaze redovne osnovne škole na našem lokalnom području. Kako je osobni asistent novi oblik podrške učenicima s teškoćama u razvoju, pred Udrugu se stavljaju brojni izazovi...

U Udrugu se sve više javljaju roditelji djece s teškoćama u razvoju koje interesira kako ostvariti asistenta u nastavi za svoje dijete. To im je pravo ponudilo Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, no ne i način na koji će se to pravo ostvariti. Školska godina je započela, a škole i roditelji su ostali zbunjeni.

U našoj lokalnoj zajednici ima 10-ak djece s teškoćama u razvoju koja polaze redovne osnovne škole u mjestu svog stanovanja, a čime se omogućuje njihova integracija s ostalom djecom bez oštećenja i život u vlastitoj obitelji. Roditelje djece s teškoćama u razvoju koji su imali te sreće da lokalne škole prihvate njihovu djecu u razrede s ostalom djecom, dočekao je niz drugih poteškoća na koje nisu oni niti škole bili spremni. Odnosi se to na naizgled sporedne točke: kretanje, praćenje nastave, pisanje bilješki, vođenje na toalet... sve te naizgled usputne aktivnosti učenika poteškoće su za djecu koja se otežano kreću, imaju poteškoće s koncentracijom ili druge zdravstvene / razvojne poteškoće.

Iako naši ravnatelji i nastavnici imaju senzibilitet za djecu s teškoćama u razvoju stavljeni su pred zid što i kako raditi s tom djecom u sklopu redovnog školskog programa. Hrvatski nacionalni obrazovni standard za osnovnu školu (HNOS) kojim se nastoji unaprijediti hrvatsko školstvo na načelima škole za sve, uvažavajući posebne odgojno-obrazovne potrebe i posebne potrebe skupina i pojedinaca predviđa rad s učenikom po prilagođenom nastavnom programu individualiziranim postupcima i posebnom dodatnom pomoći defektologa (rehabilitatora) uz produženi stručni postupak.

Potpuna integracija podrazumijeva uključenost učenika s teškoćama u razvoju u razredni odjel, izradu i primjenu posebno prilagođenih programa za učenika s teškoćom ili teškoćama u razvoju, koje kreira učitelj u suradnji s defektologom i drugim stručnim suradnicima. Najveći broj učenika s posebnim obrazovnim potrebama potpuno je integriran u redovne razredne odjele i to na način da u jednom razrednom odjelu mogu biti najviše 3 učenika. Za učenike sa senzomotoričkim oštećenjima (vida, sluha, tjelesnih oštećenja) koji su potpuno integrirani u redovne razredne odjele organizira se produženi stručni postupak u skupinama od 6-10 učenika nakon nastave.

Djelomična integracija podrazumijeva uključenost učenika s teškoćama u razvoju, najčešće s lakom mentalnom retardacijom, djelonm vremena u razrednom odjelu sa skupinom učenika koji rade prema Nastavnom planu i programu za osnovnu školu, a dio programa svladavaju prema posebnom Okvirnom nastavnom planu i programu za učenike s teškoćama u razvoju, kojega realizira defektolog (rehabilitator) u posebnom razrednom odjelu.

U odgojno-obrazovnom radu s učenicima s teškoćama u razvoju pozornost se usmjerava na sposobnosti i potrebe učenika, individualizaciju odgojno-obrazovnog i nastavnog rada, te osiguravanje dodatne podrške primjenom rehabilitacijskih programa, uključivanjem osposobljenih asistenata u nastavi i dr. Ukoliko škola nema zaposlenog stručnjaka koji se bavi s učenicima s teškoćama u razvoju, ona je dužna osigurati primjerenu odgojno-obrazovnu i rehabilitacijsku potporu suradnjom sa stručnjacima izvan ustanove i ovlaštenim institucijama.

Asistent u nastavi

Asistent u nastavi je oblik podrške učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama uključenim u redovni sustav odgoja i obrazovanja. Cilj ovog oblika socijalne podrške je olakšati integraciju učenika s teškoćama u razvoju i povećati njihovu mogućnost upisa u redovne škole. Time se unaprjeđuje kvaliteta školovanja djece sa i bez teškoća u razvoju u redovnim školama, te uz druge preduvjete, inkluzivna edukacija.

U svijetu je ovaj oblik podrške već uobičajena praksa, dok je kod nas njegova primjena još u začetku. S primjenom se započelo u Gradu Zagrebu (što je pošlo za rukom Udruzi PUŽ koja projekt osobnog asistenta u nastavi za svoje članove - djecu s teškoćama u razvoju provodi od 2005. godine; te Udruzi IDEM koja je razvila mobilnu službu podrške, a u planu joj je osnovati Centar za edukacijsko uključivanje za područje Grada Zagreba i čitave RH). Rijetki su primjeri ostarivanja tog prava u ostalim područjima RH.

Razlog slabe primjene modela "asistent u nastavi" je što zakonom to pravo još uvijek nije regulirano i ne postoji obveza za njegovu primjenu od strane škola. Tako se događa da, iako postoji interes škole i roditelja za asistentom u nastavi, nema institucije koja će snositi financijske troškove za njegov rad. Trenutno se to rješava jedino na način da udruge izrade projekt asistenta u nastavi i pošalju ga na natječaj Ministarstva branitelja, obitelji i međugeneracijske solidarnosti, kao i da zatraže sufinanciranje Grada i Općina, te drugih donatora.

Obratimo pažnju da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa koje je i uvelo mogućnost asistenata u nastavi, prema odredbama Državnog pedagoškog standarda nije dužan istu financirati!

Prednosti asistenta u nastavi i kakva se praksa pokazala u RH

Uloga asistenta u nastavi je pružiti „tehničku pomoć“ djetetu s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, nastavniku i čitavom razredu, ovisno o potrebama u datom trenutku. Boravak djeteta u školi tako je manje stresan za dijete, nastavnika i čitav razred.

Uvođenjem asistenta u nastavi rasterećuje se roditelje djece s teškoćama u razvoju koji su dosad obavljali taj posao!

Asistentov posao određuje stručni tim škole uz pomoć vanjskih suradnika, ovisno o individualnim potrebama učenika. U nekim slučajevima je to pomoć u pisanju, čitanju, vježbanju, objašnjavanju, pomoć pri spremanju torbe, mobilnosti i sl. Podrška se pruža u onoj mjeri u kojoj je to potrebno, vodeći računa da se ne ograniči učenika u njegovu osamostaljivanju i maksimalnom razvijanju sposobnosti ( u okviru svojih mogućnosti).

Osoba koja obalja posao asistenta u nastavi mora imati završenu srednju školu, sklonost za obavljanje ovog specifičnog posla, te završiti dodatnu edukaciju kako bi se osposobila za rad s djecom posebnim odgojno-obrazovnim potrebama. Asistent u nastavi radi direktno s učenikom po 4 sata dnevno, 5 dana u tjednu (20 sati tjedno).

Udruge i škole koje su započele s primjenom ovog modela podrške u RH, ističu pozitivne rezultate u postizanju ravnopravnog sudjelovanja učenika s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama i olakšavanju provođenja nastavnog plana i programa.

U školama u kojima je asistent prisutan više godina projektni se ciljevi otvaruju bez većih problema, te je uloga asistenata prihvaćena i definirana; dok u školama u kojim se projekt provodi po prvi puta postoje početna nesnalaženja i potreba za dodatnom edukacijom roditeljam nastavnog osoblja i asistenata.

Rezultati ankete kojom je Udruga PUŽ ispitivala zadovoljstvo nastavnog osoblja iz 10-ak zagrebačkih škola u kojima se provodio projekt asistenta u nastavi ide u prilog tome da je nastavno osoblje u više od 90% slučajeva zadovoljno provedenim projektom, da se slaže da je održavanje nastave jednostavnije, da su poboljšane socijalne vještine učenika, da postoji napredak u svladavanju školskog gradiva, da se povećala samostalnost učenika, da ih prisutstvo asistenata u razredu ne ometa, da projekt treba nastaviti i dr.

Pozitivna iskustva Udruga PUŽ ističe i kod asistenata u nastavi (do sad su to bili studenti / apsolventi različitih visokih i viših škola; uglavnom Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Zdravstvenog veleučilišta i Pedagoške akademije). Gotovo svi su iskazali zadovoljstvo što su imali priliku sudjelovati u neposrednom radu s učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama, te da će im to biti dragocjeno iskustvo u budućem radu.

Trenutna slika primjene asistenata u nastavi

Trenutno se u Gradu Zagrebu projekt asistenta u nastavi provodi u više od 18 škola, te obuhvaća 40 učenika koji ostvaruju ovaj oblik podrške. Nešto dalje, u Petrinji, projekt se provodi mnogo teže. Tamo je jednoj osnovoj školi prošle školske godine dodijeljen 1 volonter (iz redova Udruge invalida Sisačko-moslavačke županije) za pružanje podrške 4-ero djece s cerebralnom paralizom.

Na našem području ovaj projekt još nije zaživio. S obzirom na brojne potrebe od strane roditelja koji su se javili u našu Udrugu, krenuli smo s pripremama za izradu projekta asistenta u nastavi. Uspostavili smo suradnju sa 2 osnovne škole, a u planu je obuhvatiti projektom i ostale lokalne škole. Izradit ćemo projekt s popisom djece kojima je potreban asistent u nastavi, kao i doći do potencijalnih asistenata u nastavi. Radimo na dobivanju informacija kako ostvariti financijsku podršku za projekt i kome se obratiti za pomoć.

Nadamo se da ćemo u suradnji s nadležnim ministarstvima, te lokalnim vlastima i školama omogućiti učenicima s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama koji se školuju / ili će se školovati u našim lokalnim školama da ostvare ovaj oblik prava i podrške, a kojim im se olakšava njihova samostalnost i ravnopravno sudjelovanje u nastavi.

 

Komentari (4)Add Comment
...
1
Laura
23.09.2009. u 09:08
Pozdrav iz Županje!



Evo, nažalost ni mi vam se ne možemo pohvaliti da smo uspjeli bilo što na ovu temu.Problem nije u dobroj volji roditelja, škole, grada već uvijek i samo ostanemo na početku jer novac je glavni i osnovni problem.

Čini se da je jedini način da se naši tajnici za školstvo spuste malo na zemlju i provedu nekoliko dana na terenu, u razredu s djetetom s cerebralnom paralizom, učiteljima, nastavnicima i ostalim stručnim osobljem u školi, a onda
pokušaju dati suvisla, a ne neprovediva, rješenja.

Na kraju, pozdravljam sve vas drage i nesebične ljude koji se uvijek trudite biti što bliže nama roditeljima i djeci. Ljuti smo i nismo više strpljivi kao nekad jer i mi želimo svojoj djeci što bolju i samostalniju budućnost, kao uostalom svi roditelji ovog svijeta!

Pozdrav!!!!!!!!!!!!!
...
2
ivanna
06.11.2009. u 17:34
Ja radim kao asistent u nastavi dječaku s autističnim elementima i odlično mi je, to je posebno lijep posao, međutim, država, općina, grad nema razumjevanja za to, a ni novaca, kažu da je kriza i mene nitko ne može plaćati....glavni problem je novac, pa sve pada na roditeljska leđa...
...
3
mare
10.02.2010. u 14:47
ja stvarno ne razumijem te nase drzavne institucije kao i ljude na polozajima da se tako mogu oglusiti na nas roditelje djece sa posebnim potrebama.nazalost nisu svi u mogucnosti voditi svoju djecu na prijekopotrebne rehabilitacije u specijalizirane centre dali zbog prijevoza,posla ili financijskih razloga sto je zapravo najveci problem danas..pa umjesto da se djeci omoguci pomoc koja im je prijeko potrebna i da im se to pruzi u njima prihvatljivoj okolini kako bi sto kvalitetnije svladali zivotne prepreke koje im se nalaze na putu nazalost za to se NIKAD ALI NIKAD nema novaca.zar nije tako,onaj kome je najpotrebnija pomoc njemu treba prvom to uskratiti.borim se za svoje dijete od prvog dana ,grebem se sa svim zivima ali zapravo vidim da su ti ljudi strasno ograniceni i emotivno i strucno i da svak radi samo u svoju korist i sto onda ocekivati osim uzdaj se use i u svoje kljuse
...
4
tatjana
23.12.2010. u 17:24
po struci sam diplomirani odgajatelj djece s posebnim potrebama, Imam 23 godine i nisam zaposlena. Voljela bih raditi kao asistent u nastavi na podrucju osjecko-baranjske ili vukovarsko-srijemske zupanije. Ako neko zna na koji nacin bih mogla zapoceti ovu misiju i rad, neka se slobodno javi. Jer svaki pocetak je tezak, a djeca s posebnim potrebama trebaju pomoc.

Napišite komentar

busy